Naselje Dunjkovec ima prema popisu iz 2011. g. 967 stanovnika u 283 kućanstva, što je povećanje broja stanovnika u odnosu na prethodno stanje. Dunjkovec se prvi put spominje u knjizi dr. Rudolfa Horvata “Poviest Međimurja”, izdanoj 1907. godine u Varaždinu. Na stranici 50. doslovno piše: “Samo tako možemo sebi tumačiti što već g. 1259. pripada kralju imanje Nedelišće… Tik Nedelišća nalazi se selo Dunkovec, koje također pripada imanju Nedelišće.” Ovaj podatak svjedoči o prvom pisanom spominjanju imena naselja Dunjkovec, koje je vjerojatno i ranije postojalo. Dunjkovec je stoga vjerojatno jedno od najstarijih naselja u sastavu Općine Nedelišće. U prošlosti su mještani Dunjkovca bili poznati po izradi smoliga, odnosno drvca za potpalu vatre. Oni su bili prvi ovdašnji zanatlije, koji su zbog izrade smoliga od trčki borova bili prozvani smoligarima. Smolige su prodavali po okolnim naseljima te u Čakovcu, Varaždinu i široj okolici. Uz to, žene domaćice poznate su po izradi košara – cekera od luščinja – lišća koje pokriva plod kukuruza. Taj zanat čuvaju i danas i prezentiraju ga na mnogim sajmovima i manifestacijama. Za razvoj Dunjkovca presudnu je ulogu odigralo otvaranje najstarije hrvatske željezničke pruge Čakovec – Pragersko – Maribor 1860. godine. Željeznička postaja otvorena je 1949. godine. Izgradnjom željezničke pruge i otvaranjem postaje mnogi su Dunjkovčani našli zaposlenje u Čakovcu te na željeznici. Dunjkovec je pretežno radničko mjesto u kojem uspješno djeluje i nekoliko privatnih gospodarstvenika. Tijekom 2012. i 2013. u naselju je izgrađena kanalizacija te su uređene prometnice, a uz županijsku cestu i pješačke staze. U mjestu je 1974. godine izgrađena kapela sv. Josipa Radnika, jedina posvećena tome svecu u Međimurju. Naselje pripada rimokatoličkoj župi Presvetog Trojstva Nedelišće.
Činjenicu da se nogomet na području mjesta Dunjkovca i Pretetinca igrao prije drugog svjetskog rata, za bivše Jugoslavije, najviše svjedoka iz ondašnjeg vremena tvrdi da su se takvi susreti organizirano igrali od 1937 GODINE.   Nogometni klub Međimurec zajednička je organizacija dvaju susjednih sela Dunjkovca i Pretetinca. Međimurec je registriran 1960 godine, klub se je kroz sve te godine natjecao u različitim rangovima, najveći uspjeh kluba je igranje u trečoj Hrvatskoj ligi u sezoni 1997/1998. Od 1999 godine je klub organizator međunarodnog nogometnog turnira U – 12 na kojem su nastupali klubovi iz Italije, Austrije, Mađarske, Bosne,, i Hercegovine, Slovenije te domaći prvoligaši (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Zagreb, Split, Slaven Belupo … ).  Tu je i četverogodišnja Područna škola Osnovne škole Nedelišće, koju pohađaju djeca iz Dunjkovca, Pretetinca i Slakovca. Školska zgrada otvorena je 29. studenoga 1981. godine. Adresa skole: Glavna 51, Dunjkovec, 40 305 Nedelišće, tel. +385 040 829-386.
Od 2004. godine na inicijativu Turističke zajednice  Općine Nedelišće u mjestu djeluje Udruga Žena Dunjkovec. Prvotni mu je cilj bio  očuvanje starih običaja i pomalo zaboravljenih radinosti te organizacija pojedinih izložbi, susreta i druženja. Proslava 740. obljetnice tijekom 1998. i 1999. godine je obilježena 740.. obljetnica prvog pisanog spomena mjesta Dunjkovca. Tim povodom izdane su razglednice mjesta, a u mjesnu kapelu postavljen je tristotinjak godina star  drveni kip Božja Misel, obnovljen za tu prigodu. Koji se generacijama čuvao Kod obitelji Gavez, Stjepana (željezničara) te supruge Marije (Mace).

Od 1938. godine u mjestu djeluje dobrovoljno vatrogasno društvo, koje ima ukupno 80 članova, od čega je čak 35 mladih.
Godine 1999   dobrovoljno vatrogasno društvo Dunjkovec obilježilo je 60. obljetnicu postojanja, dok je na Vatrogasni dom postavljen kip sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Obnovljena je željeznička postaja na kojoj je postavljena spomen ploča povodom 740. obljetnice Dunjkovca, 140. obljetnice željezničke pruge i 50. obljetnice željezničke postaje. Obnovljen je pil Božje oko na južnom ulazu u mjesto, za kojeg je nabavljen novi Kristov korpus te je postavljena spomen ploča povodom 90. obljetnice od blagoslova pila. U spomen na jedan izumrli zanat i ljude koji su njime časno i pošteno zarađivali za život pred zgradom Područne škole postavljena je drvena skulptura Smoligar, izrađena od fosilnog hrasta, autora kipara Dragutina Jamnića iz Lepoglave. U kapeli sv. Josipa Radnika postavljena je spomen ploča mještanima Dunjkovca, koji su svoj život i rad posvetili Bogu i Crkvi. Na završnoj svečanosti 740. obljetnice Dunjkovca potkraj listopada 1999. g. obilježena je i 25. godišnjica od izgradnje kapele, a tom prigodom misno slavlje predvodio je mons. Marko Culej, varaždinski biskup. Kasnije je izdana i knjiga Spomenica Dunjkovca.

Godine 1973. selo Dunjkovec, koje je tada brojilo 160 domaćinstava, za­počelo je gradnju kapele. Osnovan je obor za gradnju, kojeg su činili slije­deći članovi: 1. Andrija Trnovčanec, 2. Eva Cimerman, 3. Stjepan Marciuš i 4. Josip Kovačić. Istovremeno je osnovan i Nadzorni odbor, kojeg također čine mještani Dunjkovca: 1. Stjepan Trnovčanec, 2. Stjepan Hrustek i 3. Ivan Sutnjak. Građevinsku dozvolu, nacrt i ostale potrebne dokumente oko gradnje kapele pribavio je mještanin Franjo Cimerman, koji je bio glavni inicijator gradnje kapele. Sagrađena je 1973/4. dobro­voljnim prilozima i radom cijeloga sela Dunjkovec i posebnim zalaganjem obitelji Cimerman i Trnovčanec. Temelji su od betona, a zidovi od montaž­ne cigle. Krovište je od jelovine, pokriveno crijepom. Veličina je kapele 12x6x5 m. Ima sakristiju. Nije išlo lako ali upornost i vjera u Boga donijeli su plodove. Kupljeno je gradilište od Rudolfa Novaka i Katarine iz Dunjkovca uz tada veoma povoljnu cijenu od 450.000 dinara. Budući daje među mještanima prevladavalo uvjerenje da je gradnja ovakovog objekta »neostvareni san«, sedam domaćinstava je sakupilo novac za gradilište i započelo grad­nju. Kad su temelji bili gotovi, gotovo svi mještani odazvali su se akciji sa­kupljanja dobrovoljnih priloga. Potrebno je napomenuti da je bilo mnogo poteškoća oko prikupljanja, jer se nije smjelo ići po kućama. Knjigu blagaj­ne vodila je Rozina Goričanec, a poslije je nastavila Jelena Cimerman. Na dan posvećenja crkve Sv. Josipa radnika, 13. listopada 1974. u pri­godnom govoru Jelena Cimerman je među ostalim rekla: »Dobro došli preuzvišeni gospodine Biskupe, prečasna gospodo svećenici, draga braćo i ses­tre i svi prisutni! Preko našeg gospodina župnika Karla Bubanića pribavljen je nacrt i podnijeta je molba za građevinsku dozvolu, koju su nam nadležni organi Općinske skupštine Čakovec za kratko vrijeme pozitivno riješili, na čemu im se ovom prilikom posebno zahvaljujemo. Isto tako se zahvaljuje­mo i duhovnim vlastima Zagrebačke nadbiskupije, koji su dali suglasnost za ovu gradnju. Darovano je ukupno oko 16 milijuna starih dinara, od čega na darovatelje izvana otpada oko 10 posto. Kada bi se ovom iznosu pribrojila i vrijednost besplatne radne snage, proizlazi da nas ova kapela sa svim uređajima i instalacijama košta oko 25 milijuna st. din. Prazna kapela ne može biti funkcionalna, zato smo nabavili novo zvo­no, težine 118 kg, a postolje za njega su izradili i montirali stručnjaci iz Za­greba, tako da nas je s troškovima prijevoza i ugradnje stajalo 1,500.000 st. d. Kip sv. Josipa i MB Marije Pomoćnice, svaki kip košta 437.000 st. d. Tu moram istaknuti da je vrijednost kipa Sv. Josipa platila Katarina Bendelja iz Zagreba, na čemu joj posebno hvala.« Pojedine obitelji ili pojedinci iz našeg sela, također su samostalno     finan­cirali nabavku izvjesnih predmeta ili izvođenje nekih radova. Tako na pri­mjer: vrijednost spomen ploče od 171.000 st. d., platila je jedna obitelj. Dru­ga je obitelj o svom trošku nabavila stakla za sve prozore i vrata u vrijednos­ti od 260.000 st. din. Jedna osoba kupila je luster u vrijednosti od 140.000 st. d. Ostala oprema kapele i sakristije plaćena je iz prikupljenih dobrovoljnih priloga (zabilježila Jelena Treska, r. Cimerman). Požrtvovnim radom domaćih obrtnika i zanatlija sagrađen je Božji dom, ponos sela Dunjkovca. Zahvaljujući dobrovoljnim prilozima svih mještana Dunjkovca izgradnja je brzo napredovala i već iduće godine 1974. bila je privedena kraju. Svojim prilogom, kao bivši mještani Dunjkovca pomogli su: Katarina Bendelja koja je tada živjela u Zagrebu i Juraj Marciuš sa bo­ravkom u Osijeku. Ovo selo – pretežno radničkim stanovništvom – odlu­čilo je ovaj svoj sveti hram posvetiti Sv. Josipu radniku. Vlč. g. Leonard Logožar nabavio je kipove Sv. Josipa i Sv. Marije Pomoćnice, slike Križnog puta i još ostali crkveni inventar, na čemu su mu mještani sela veoma za­hvalni. Tim više smo mu zahvalni jer tada više nije bio kapelan u našoj župi. Bilo je još mnogo detalja koje su mještani poklanjali: zlatni lančić s kri­žem na kipu Majke Božje, luster u sredini crkve, tepih kod oltara, raspelo, koji danas krase našu kapelu. 13. listopada 1974. bio je najradosniji dan za Dunjkovec. Toga dana prvi puta u ovoj kapeli Sv. Josipa radnika služena je Sv. Misa za sve dobro­činitelje. Kapelu je posvetio preuzvišeni gospodin biskup dr. Josip Salač i predvodio koncelebriranu Sv. Misu s više svećenika. Od 1974 – 1992. u kapeli je učinjeno slijedeće: elektrificirano je zvono, uveden vodovod, nabavljene električne orgulje, napravljena ograda oko ka­pele, uveden razglas itd. Izgradnjom crkve u Dunjkovcu osjetno je povećan broj polaznika Svetoj misi. Lijepo je svećeniku promatrati vjernike Dunj­kovca i Pretetinca – kako svojim prisustvom svake nedjelje, ispune crkvu. Kapela je posvećena sv. Josipu Radniku. U kapeli se nalazi: drveni oltar prema narodu, kip sv. Josipa Radnika (terakota), kip Kraljice kršćana (terakota), slike: sv. Terezije, sv. Nikole Tavelića, 14 postaja Križnoga puta. Tu je i prazan kor; ima klupe za narod. U tornju je zvono, teško 80 kg, elektrificirano, nabavljeno u Zagrebu 1974. U sakristiji su: pisaći stol za knjige, drveni ormar za crkveno ruho, vje­šalica, obična stolica, sat kopčalica za zvono i električno brojilo s osigurači­ma. Misno ruho u vlasništvu kapele: amikt, alba, cingulum, roketa, korporal, purifikatorij, rupčić lavabo, od boromejki 2 bijele, po jedna crvena, zelena, lju­bičasta. Kapela ima: pozlaćeni kalež s patenom, misal, Nedjeljna čitanja.
Izvor; web stranica župe